Veliki grb — Republika Srbija
Veliki grb
Teritorijalna heraldika

Republika Srbija

  1. Ispravan grb
  2. Grb sa odstupanjima
  3. Pseudoheraldički amblem
  4. Amblem

Heraldički ispravan grb. Grb u skladu sa pravilima Nove srpske heraldike: štit, heraldičke boje i metali, stilizovane figure i pravilno spoljno znamenje. Kako ocenjujemo znamenja

Nosilac
Republika Srbija
Preporučen
17. avgust 2004. (Preporuka Narodne skupštine o korišćenju grba, zastave i himne)
Usvojen
19. maj 2009. (Zakon o izgledu i upotrebi grba, zastave i himne Republike Srbije, „Službeni glasnik RS”, br. 36/2009)
Izvornik
Uredba Vlade o utvrđivanju izvornika Velikog i Malog grba, izvornika zastave i notnog zapisa himne, novembar 2010.
Autori
Ernst Kral (crtež iz 1882), Ljubodrag Grujić i Dragomir Acović (izvornik iz 2010)
Zvanični sajt
srbija.gov.rs

Republika Srbija ima Veliki i Mali grb i zastavu u dva oblika, državnu i narodnu. Grb ponavlja rešenje Kraljevine Srbije koje je 1882. nacrtao austrijski heraldičar Ernst Kral: Narodna skupština preporučila ga je 17. avgusta 2004, a Zakonom o izgledu i upotrebi grba, zastave i himne od 19. maja 2009. postao je državni grb umesto amblema nasleđenog iz socijalističkog razdoblja.

Po usvajanju zakona prvi put su izrađeni izvornici Velikog i Malog grba i zastave. Posao je poveren heraldičaru Ljubodragu Grujiću, uz saradnju Dragomira Acovića, predsednika Srpskog heraldičkog društva „Beli orao”, a Vlada ih je utvrdila uredbom u novembru 2010. Crtež iz 2004. i dalje se sreće na obeležjima Vojske Srbije, u ličnim kartama i na pojedinim državnim dokumentima.

Blazon

Štit

Na crvenom štitu srebrni dvoglavi orao, zlatno oružan, zlatnih jezika i nogu, praćen u podnožju sa dva zlatna krina. Na grudima orla crveni štitić sa srebrnim krstom između četiri ista takva ocila, okrenuta bridovima ka uspravnoj gredi krsta.

Kruna

Nad štitom zlatna kraljevska kruna.

Plašt

U Velikom grbu štit leži na porfiri od purpura postavljenoj hermelinom, sa zlatnim resama i gajtanima, krunisanoj istom krunom.

Zastava

Državna zastava je trobojka od tri vodoravna polja istih visina — crvenog, plavog i belog, odozgo nadole — u razmeri 3:2, sa Malim grbom čije je središte pomaknuto ka koplju za sedminu dužine zastave. Narodna zastava je ista trobojka bez grba.

Simbolika i značenje

Dvoglavi orao potiče iz vladarske heraldike Nemanjića, a krst sa četiri ocila najprepoznatljiviji je srpski heraldički znak, poznat od poznog srednjeg veka. Krinovi u podnožju štita preuzeti su iz grba Kraljevine Srbije. Boje zastave prate trobojku koja se kao narodna zastava koristi od 1835. godine.

Izvornik iz 2010. doneo je nekoliko uočljivih promena u crtežu: ocila su dobila oblik ćiriličnog slova S, perje orla nacrtano je jasnije i sa manje detalja, a jezik orla oblikovan je u duhu srpske heraldike.

Ranija znamenja

  1. 1947–2004Amblem Socijalističke Republike Srbije

    U socijalističkom razdoblju Srbija je umesto grba koristila amblem koji je osmislio slikar Đorđe Andrejević Kun: štit sa četiri ocila, ali bez krsta, u vencu od žitnog klasja i hrastovog lišća, sa izlazećim suncem, zupčanikom u dnu, petokrakom zvezdom na vrhu i crvenom trakom sa godinama 1804. i 1941. Amblem je ostao u upotrebi i posle raspada Jugoslavije, sve do preporuke Narodne skupštine iz 2004. godine.

  2. 2004–2010Crtež grba iz 2004.

    Prvi crtež obnovljenog grba, u upotrebi od preporuke Narodne skupštine do utvrđivanja izvornika 2010. godine.

Izvori

  • Zakon o izgledu i upotrebi grba, zastave i himne Republike Srbije, „Službeni glasnik RS”, br. 36/2009